Mehmed Zaimović

Mehmed Zaimović (Tuzla,26. august1938.-Sarajevo,30. septembar2011.)

bosanskohercegovački slikar. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost u Sarajevu 1961. Bavio se slikarstvom, crtežom, grafikom i opremom knjiga.

Prve godine života provodio je na porodičnom imanju u Tuzli, gdje je od ranog djetinstva uspostavljao duboki kontakt sa prirodom.

Presudnu ulogu u početku njegovog stvaralaštva odigrao je prof. crtanja DragišaTrifković, a zatim skulptor Franjo Leder. Nakon toga seli se u Sarajevo i upisuje se u školu za primijenjene umjetnosti u Sarajevu (odsjek slikarstvo) kod profesora: Petar Šain, Vojo Dimitrijević, Mica Todorević i Rizah Štetić.

1961 .god. -  Diplomirao i izlaže prvi put kao gostujući umjetnik na koletivnoj izložbi ULUBiH- a u Splitu.

1964. god. – Prva samostalna izložba u salonu "Lik” u Sarajevu. Uređuje svoj mali atelje u Glođinoj ulici. Postaje član ULUBiH – a i dobija status slobodnog umjetnika.

Prva umjetnikova izložba u Sarajevu bila je u znaku ornamenta, da se uočiti smisao za arabesku i simboliku Orijenta. U svom djelu, Zaimović je sažeo iskustva nekoliko osnovnih tendencija savremenog slikarstva, stvarajući osebujni svijet oblika, moderan, a istovremeno, čvrsto ukorijenjen, čvrsto vezan za Bosnu i njene duhovne prostore.

1967. god.- Odlazi u Pariz kao stipendista fonda "Moša Pijade” a naredne godine dobija stipendiju Republičkog fonda za kulturu BiH za studijski boravak u Francuskoj.

1968. god. – Jedan od osnivača Sarajevskog salona.

1971. god. - Izabran je za člana organizacijskog odbora izložbe "Umjetnost na tlu Jugoslavije od prahistorije do danas” u Parizu.

1974. god. - Useljava se u svoj atelje u ulici Kulovića 3 u Sarajevu. Slijed mnoge kolektivne i samostalne izložbe, kao i nagrade i priznanja.

1976. god. - Postaje član "grupe 69” iz Ljubljane.

1979. god. - Izabran za člana Accademie Italia del Arte del Lavoro u Parmi.

1986. god.- Postaje predsjednik ULUBiH- a.

Period agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-96. god. provodi sa porodicom u Sarajevu. Pola godine po početku agresije počinje ponovo da radi ,nastaje ciklus crteža pod nazivom "Bol” koji izlaže 1993. god.u galeriji "Gabrijel” u Sarajevu. A drugu ratnu izložbu "Slika” otvara 1994. god. u galeriji "Gabrijel”. Aktivno je sudjelovao u kulturnom i javnom životu ratnog Sarajeva.

1995. god. – Prilikom ratinh dejstava ,pogibija sina Karima , vrlo istaknutog mladog novinara i književnika. https://bs.wikipedia.org/wiki/Karim_Zaimovi%C4%87

1996. god. – Ponovo izabran za predsjednika ULUBiH-a.

2002. god. – Izabran za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

Likovno oblikovao i uradio veliki broj knjiga, monografija i kataloga.

Prema njegovim radovima izveden je veliki broj tapiserija.

Imao je preko šezdeset samostalnih izložbi.Učestvovao je na preko pet stotina kolektivnih i grupnih izložbi, na mnogim međunarodnim likovnim manifestacijama (bijenalima i trijenalima svjetske umjetnosti) na reprezentativnim izložbama ex - jugoslavenske i bosanskohercegovačke umjetnosti u mnogim zemljama svijeta. Dobitnik je preko 30 značajnih nagrada i priznanja za svoj rad u zemlji i inostranstvu, između ostalih dobitnik je i "Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva”.

2002.god. - Štampana je monografija "ZAIMOVIĆ” koja tretira period od 40 godina autorovog grada. Djela se nalaze u mnogim muzejima, galerijama, javnim objektima i privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu.

Živio i radio je kao profesionalni umjetnik u Sarajevu.

IZBOR IZ KRITIKA

(Monografija "Zaimović" - Sarajevo, 2002.)

Svijet je jedno veliko tkanje, i u njemu je sve slučajno.

Ne postoje zakonitosti, ne postoje pravila. Slučaj je ono

što određuje mjesto svakog od nas. U tom tkanju mi

smo niti i čvorići, linije koje se neshvatljivom logikom,

u kojoj možda ima i reda, ali je on od više vrste, linije

koje se, dokle, stalno susreću i razilaze, upliću i raspliću.

Ponekad u tom stalnom izatkavanju bude ravnoteže.

Jer, ni jedna se nit ne može zategnuti i uplesti

dok se neka druga ne rasplete i otpusti.

Iz knjige Karima Zaimovića (1971.-1995.)

TAJNA DŽEMA OD MALINA

----------------------------------------------------------

„ Ja sam pohađao Školu za primijenjenu umjetnost. Profesori su mi bili Mica Todorović, Vojo Dimitrijević, Rizah Štetić i drugi. Tada se, čini mi se, radilo drugačije: provodili smo mnogo vremena u školi, čitali, gledali reprodukcije iz knjiga, redovno odlazili u stari Umjetnički paviljon gdje su priređivane izložbe. Sječam se nekih izložbi koje su nam dolazile iz Zagreba, Ljubljane, Beograda..... Savremenije rješavane slike nama su tada izgledale kao daleka budućnost. Sarajevo je tek izraslo u kulturni i likovni centar i ti česti nastupi umjetnika sa strane u Izložbenom paviljonu bili su više nego značajni za kulturnu klimu grada uopšte" .

Mehmed Zaimović

------------------------------------------------------------

Vrijeme kada je Mehmed Zaimović pohađao državnu školu za likovne umjetnosti doista je bilo doba kada je Sarajevo tek počelo da izrasta u likovni centar, a ¨savremenije rješavane slike¨ipak nisu bile ¨daleka budućnost¨. Na likovnoj sceni jeste još uvijek bilo i pripadnika generaije školovane na akademijama Beča, Budimpešte, Krakova i Minhena, iz vremena dok je Bosna i Hercegovina bila dio Austro – Ugarske monarhije. Scenom je dominirala srednja generacija slikara školovana između dva svijetska rata, oni su uglavnom i bili profesori navedene škole. I dok je srednja generacija održavala vitalnim svoj umjetnički kredo formiran na postulatima predratnog poetskog realizma, i ponekad ga prilagođavala odredbama estetike i ideologije vremena, mlada, treća generacija iz vremena Zaimovićevog školovanja već je pokušavala da napravi neke formalne iskorake u samoj koncepciji slike. Deprimirajuće naslage konzervativizma i tradicionalizma polagano počinju da se tope, a u tome doista pomažu i brojne izložbe koje dolaze iz drugih naprednijih sredina. Umjesto doslovnog prikazivanja, u organizaciju slike ulazi subjektivno gledanje i osjećanje, izraženo kroz nanos boje kojim predmet gubi volumen, počinje da preovlađuje plošnost , izvjesna geometrizacija, redukcija elemenata u predstavi. Pojavljuju se i natruhe fantastike, iracionalnog, prvi asocijativni pejzaži, gotovo apstraktni; ima ¨poniranja u suštinu materije i strukturu materijala¨a nađe se i već i poneka nagorjela površina kod ¨prvih vjesnika enformela¨u ovoj sredini. U svakom slučaju zadanih tema više nema.

Dio teksta: Meliha Husedžinović

„MONOGRAFIJA ZAIMOVIĆ", str.7 - Sarajevo, 2002.

SLIKARSTVO KAO PJESNIŠTVO

Zapis o umjetnosti (1959. – 1996.)

MEHMED ZAIMOVIĆ

Prigušene vrednote postižu dominantni paraksizam. Zaimović utisne ideju u sliku, ali s visceralnim i mehaničkim motivima. A sve se zaista iznova sastavlja prema takvom iziskivanju. Čini se da bi to mogao biti nemir, opora imaginacija koja je presjedala tome stvaranju.

Što Zaimović bolje vodi svoj crtež, to jače osjeća, više metamorfozira i primorava gibanje da se sklopi, da se zgruša. Njegovi strukturalni elementi se savijaju, odbijaju se, okreću se oko osi i oslobađaju se. Tom neodoljivom potrebom kontrastiranoga izraza sve poprima prirodnu organsku vrednotu. I u tom križanju ponavljanja, u tim skretanjima u jeke, u tim skrivenim putevima kad šta otrovnim, u drhtaju tih metamorfoza, crtež mjestimice gotovo taktilan, poprima moć rascvjetavanja, galvanski naboj.

Slobodom toga dvosmislenog znakovlja i dijalogom njihovih komplementarnih istina, Zaimovičevi crteži, podzemne slike psihičkoga grada, izazivajuće su invencije........

JEAN-LOUIS DEPIERRIS

( Dio teksta: „MONOGRAFIJA ZAIMOVIĆ", str. 35 , Sarajevo, 2002.)

Kao slikar i kao crtač, Zaimovića najviše interesuje ritam, kretanje, sukobi najraznovrsnijih sadržajnih znakova, ujedinjeni u cjelovitu formu.

U tim crtežima, velike širine i slobode, treperi, kreće se, živi svojim osobnim životom, veliki svijet sitnih simbola: krugova, strelica, točkova, krivih cijevi, tačaka, itd. Ovaj bogati svijet se složno stapa u jedno čudno kompozicijsko raskršće čudnih smjerova. Ma koliko bili apstraktni elementi ovih crteža u grafičkom pogledu, oni su ipak svojim idejnim smislom veoma bliski ljudskom oku. U njima postoji jedno ogromno potencijalno misaono bogastvo, koje se identifikuje sa nekim dubokim čovjekovim podsvjesnim osječajem.

EDO NUMANKADIĆ, Crteži Mehmeda Zaimovića, NAŠI DANI , Sarajevo 13.V.1969.