Atelje i galerija
“AB” – Maglaj,BIH
Ul. Viteška 22
Mob/tel: 00387 (0) 61758372

Trenutna postavka

/uimages/postavke/d web.jpg U toku je samostalna izložba slika "Impresija" - istaknutog umjetnika DANIJEL GARIĆ iz Sarajeva.
Izložba je otvorena do 28.4.2018.

Drugi o umjetnikovom stvaralaštvu:

Lutanje kistom

Danijel Galić ima kist koji luta.

Znate, ima raznih kistova u rukama umjetnika. Neki su lepršavo zanosni, sa samo jednim ciljem da začaraju, zanesu virtuoznošću i bojama, neki kistovi su kao bodeži raznih vrsta, od onih koji bockaju do onih koji režu, razdiru, sa namjerom da privuku pažnju, da šokiraju... Pa onda kistovi koji marširaju, u službi ideologija, pa oni što se kače za velike teme, obožavatelji drugih kistova, pa slatki kistovi, što samo mažu ljepotu po platnu, zatim oni što u ponavljanju par poteza provedu svoj cijeli vijek, zarobljenici prošlostizama, zatim modernistički kistovi što hoće da su nerazumljivi i njihovi zakleti neprijatelji - postmodernistički kistovi koji svaki svoj pokret nazivaju umjetnošću... Još je tu raznih kistova, kuštravih, lickanih, ofucanih, nakrivo nasađenih, kistova promašenih zanimanja, svadljivih, samosažaljivih, laskavih... A tek lokalpatriotski kistovi, oni su tek najsretniji u svojoj izdvojenosti... Pa oni što samo vrištati znaju, pa oni što se okviru i boji tepiha lako prilagođavaju... Pa kistovi sa manijom veličine, što vrijede više jer su od skupo plaćene angorske dlake...

Sudbina kista je vezana za ruku, a ruka za um slikara. I čudan je taj odnos, podrške i ometanja. Nekada um tako mnogo želi, ali ruka ne zna prenijeti u kist. Nekada ruka i kist ostvare savršenu simbiozu, ali um ostane zarobljen u nekoj svojoj stranputici pa sve potencije ostanu samo nerealizirane mogućnosti. Ako kist kao produžetak tijela i uma u sebi sažima pozitivnu energiju i pretače je u fakturu slikarske površine tada i o njemu možemo govoriti kao o ontološkoj snazi. Tada taj kist opisuje snagu karaktera da probije opnu svijeta ideja i zakorači u materijalnost. Jer taj put može preći samo ono što je nošeno idejom dinamizma, susreta i dijaloga. Statično i autistično nema mogućnost da upija i da se razvija. Zato kist svakim svojim potezom mora stvoriti energiju koja će pobuditi um sa kojim ga ruka spaja da krene u naredni potez, u naredni korak.

A Danijelov kist luta. Ali čestito. Ne da malo šeta, onako okolo, nego luta kroz prostor, vrijeme, epohe i umjetničke izraze. To je kist iz cezannovske porodice, ljubitelj svjetlosti, boje u dinamičnom rastakanju i fluida oko tijela, ali i kompozicione povezanosti u jedinstvenu cjelinu. Susret zabilježen na platnu nije samo zabilješka gradskog pejzaža nego i svjedočanstvo susreta sa tradicijom, trendovima i kulturom. U cjelokupnosti stvaralaštva Danijela Galića već je kristaliziran kaleidoskopski doživljaj svjetlosti koja se rasipa preko rubova oblika gradeći mozaičku strukturu. Ali, istovremeno će kist iskoračiti, prolutati svjetovima nadrealističke fantazije i konstruktivističke apstrakcije. Susreću se boje svjetlosti uočene na afričkim limenim šupama, na jerusalemskim pijacama i na odrazima sarajevskih zgrada u Miljacki. Iste su to boje, darovane od istog Sunca, u različitim gradovima, različitih arhitektura, različito obučenih ljudi koji istovjetno nose svoje radosti i tuge. Ljudi oslikanih u monotoniji svakodnevnice, ali oko i kist umjetnika putnika baš u tom jednostavnom, prolaznom vidi spomenutu bit postojanja kao svjedočenja susreta života koji kolaju u prostoru i vremenu.

Kao posmatrač osjećam da je Galićev umjetnički nerv senzibiliran za doživljaj odsutnosti onoga što se čeka i na njegovim slikama, ulica i šine koje čekaju tramvaj, putnica koja čeka prevoz, prozor koji čeka pogled. Senzibilitet je to koji se prirodno ostvaruje u temi grada koja iskreno korespondira i sa savremenim pogledom urbanog bića umjetnika koji u čistoj geometriji linija niže svoj koloristički izraz. Ali u tom koloritu se još uvijek osjeća zadivljenost širokim rasponima boja, valerskim efektima koji su više preuzeti nego lično doživljeni. Mislim da će najvažnije biti u tom koloritu ostvariti iskorak jer Galić jest prije svega kolorista. Pročistiti svoju gamu, hrabrije kontrastirati, ostvariti prostornost kolorističkom perspektivom veće delikatnosti. Jarka svjetlost zna biti zanosna i problematična. Krizu impresionizma je izazvalo uporno insistiranje na titravoj igri intezivne luminoznosti gdje se u brzim potezima gubila autorska različitost. Danijel Galić u pasažima gdje je svjetlost inidrektna, reflektovana u zasjenčenim plohama zidova ili pod obasjanim krošnjama, pokazuje osjećaj za prefinjene bojene odnose i vjerujem da će iz toga dalje izrastati definisan autorski rukopis.

Naravno, ovo je tek sud jednog od posmatrača koji ne pretenduje da usmjerava i određuje nego samo iznosi vlastiti osjećaj da umjetnikov doživljaj boje tek treba da se raskrili u svojoj punini.

A opet, ko zna? Lutalice su taj umjetnik i njegov kist. I ko od nas može proricati gdje će taj kist, u koji grad, nošen svjetlošću - da putuje.

prof. Miralem Brkić

(akademski likovni umjetnik)