Učestvovao na mnogim međunarodnim izložbama i bijenalima. Značajne nagrade: Beograd (1964.) - nagrada za grafiku na proljetnoj izložbi ULUS-a; Beograd (1966.) - Veliki pečat Galerije grafički kolektiv; Beograd (1967.) - nagrada na trećem Trijenalu jugoslovenske umjetnosti; Sarajevo (1967.) - nagrada za grafiku na Izložbi mladih iz BiH; Beograd (1968.) - za grafiku na Proljećnoj izložbiULUS-a; Zagreb (1968.) - na Zagrebačkoj izložbi jugoslovenske grafike; Beograd (1971.) - za grafiku na izložbi NOB u djelima likonih umjetnika Jugoslavije; Beograd (1974.) - "Zlatna igla" na proljećnoj izložbi ULUS-a; Beograd (1976.) - za grafiku na 27.Oktobarskom salonu; Skoplje (1981.) - za grafiku na 7.izložbi Saveza likovnih umjetnika Jugoslaije; Ljubljana (1981.) - otkupna, na 14. Međunardnom grafičkom bijenalu; 

 https://www.youtube.com/watch?v=Zfo7TSLOhXc 

 https://www.youtube.com/watch?v=tX0JpTkuLhw 

 " Emanacije stvari - ekstaze bića - život: u radovima Halila Tikveše " Kada nam je svojevremeno sada već davnih šezdesetih i sedamdesetih godina Halil Tikveša svojim grafičkim listovima ponudio svoja otkrića, odnosno iskustva i prizore fascinantnog (hercegovačkog) juga (juga kao toposa svjetlosti ali i kao osebujnog egzistencijalnog toposa), - mogli smo pred tim listovima iskusiti ono što iskušavamo pred svakim istinskim, snažnim, vjerodostojnim umjetničkim djelom kakvo je Tikvešino, a to je: da nam umjetničko (ovdje: likovno, odnosno, grafičko) djelo u jedinstvenom autorskom jeziku otvara dimenzije svijeta i života koje inače izmiču, ostaju izvan domašaja našeg površnog, plitkog svakodnevnog pogleda. Pogled Tikvešinovog oka (pogled koji je ujedno unutarnji i vanjski, sa njemu pripadnim, visoko osjetljivim perceptivnim i receprivnim senzorijem) uranjajući u svjetlosno biće juga i nošen puninom iskustva tog svijeta (kojeg čine kako prirodna inscenacija formi tako i artefakti i scenografije egzistencijalno-životnog ljudskog iskustva)- nošen snagom i dubinom doživljajnog i emotivnog susreta sa zemaljskim i nebeskih prizorima južne svjetlosti, zemlje i vode - vodi ga ka stvaralačkoj transformaciji tog iskustva, ka njegovoj materijalizaciji u grafičkom listu kao novonastalnoj stvarnosti per se, kao poretku novonastalog svijeta koji (kao stvarnost u drugoj potenciji, stvarnost smještena u tijelu i jeziku umjetničkog djela) ima svoju novu, vlastitu ontologiju. Stoga se - usprkos činjenici da ishodišni iskustveni horozont onog prvotnog Tikvešinog ciklusa predstavlja realnost juga kao prirodnog i životnog ambijenta - u ovim njegovim grafikama ne radi se o pukoj mimetičkoj reprezentaciji izabranih prizora niti o puko narativnim namjerama. Tikvešina grafička interpretacija „realističkog predloška", u svojoj namjeri, izvedbi i u svom rezultatu - predstavlja jedinstvenu likovnu (grafičku) fenomenologiju, u onom smislu u kojem Tikveša (i u procesu percepcije i u procesu transpozicije sadržaja percepcije i njegove materijalizacije na grafičkom listu) prizore, stvari, bića ili pojave fokusira u takoreći njihovoj fenomenološkoj suštini, u čistoj biti njihove temeljne forme, ali (istovremeno) i u zgusnutoj slojevitosti njihovih značenja i njihovog simboličkog kapaciteta. U tom smislu Tikveši doista nije stalo ni do kakve doslovne naracije, kao ni do pukog tautološkog prikaza (svojstvenog elementarnim mimetičkim postupcima). On, naprotiv, vlastitom perceptivnom strategijom u rijeci podražaja i fenomena traži i nalazi suštinska, fundamentalna obilježja percipiranog objekta, prizora i njegovih strukturnih elemenata, izdvaja ih i stavlja u jasne kompozicijske, prostorne, tonske ili svjetlosne poretke na grafičkom listu. Drugim riječima, Tikveša dotični realistički sadržaj podvrgava svojevrsnom postupku redukcije na ono bitno, na bitnu formalnu (ali i na sadržajnu, egzistencijalnu i mentalnu vrijednost) - oblikujući tako svoj bazični formalni (ali ujedno i simbolički) registar s kojim operira gradeći grafičku, likovnu i vizualnu konfiguraciju dotičnog grafičkog lista. U prirodnim kadrovima i prizorima hercegovačkih krajolika, Tikvešin pogled se fokusira (kao na neku vrstu konstante ili, ako smijem reći,kao na neku vrstu „zaštitnog znaka") na kupaste profile kamenitih brda ili valovite crte njihovih nizova - kao što općenito u crtačkim aspektima svoga postupka koristi izdašni, plastični kapacitet krivulje, njezine dimamičkevrijednosti, kao i obline i meke bridove formi. Ta kupasta forma - ili krivulja - unutar cjeline prizora u pravilu se postavlja u komplemataran odnos sa krivuljama (i njihovom dinamikom) ostalih elemeta dotične grafičke plohe (sa krivuljiom tla, dinamikom vodene plohe ili dotičnog objekta). U cjelini uzevši, Tikvešin grafički list i formalno i sadržajno predstavlja (i grafički i slikovno) krajne čist, pročišćenu, jasnu (i istovremeno) espresivnu neobično snažan likovni događaj, kristalno čistu, u sebi dovršenu cjelinu. 

 Sulejman Bosto dio teksta, objavljenog u "Sarajevskim sveskama” br. 23/24 , 2009.)