Amer Hadžić

AMER HADŽIĆ - Rođen je 1987. godine, u Sarajevu. Osnovnu školu i srednju školu primijenjenih umjetnosti, odsjek reklamna grafika, završio je u Sarajevu. Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek grafika, u klasi prof. Salima Obralića, završava 2010. godine, nakon čega upisuje postdiplomski studij koji završava 2012. godine. Sudjelovao je u mnogim samostalnim, grupnim izložbama, projektima i kolonijama. Od 2009. god. član je ULU HKD Napretka, a od 2011. god. član je ULUBIH-a, te 2011. godine osniva Udruženje za promociju kulture i umjetnosti „Arka". Zaposlen je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek grafika.

 Sve što je postojalo ili postoji prošlo je ili prolazi. Prolaznost je neminovna sudbina života i čovjek u životnoj utrci često zaboravi da obrati pažnju na svijet oko sebe. Istinski doživjeti patinu koju svijetu ostavlja vrijeme mogu samo melanholično sretne duše umjetnika. Jer, umjetnost je ona koja uspijeva upratiti svaku pojavu i promjenu, ona koja diriguje kolektivnoj svijesti čovječanstva i utiče na nas da pamtimo i proživljavamo, da stvari i pojave vidimo iz različitih uglova. Amer Hadžić svojim grafikama zaustavlja vrijeme i ovjekovječuje pojavu bosanske kuće čije vrijeme postoji i prolazi. Približava nam motiv koji je istovremeno i tako dalek i tako blizak. Motiv koji je uvijek tu, a koji često previdimo. On ne samo da priča priču bosanske kuće i njenog postojanja, on nam prepričava priču iz komšiluka, prepričava priču svakog prolaznika i svakog zalutalog pogleda. Koliko puta gledamo u nešto, a da to i ne vidimo... koliko puta gledamo jednu stvar, a vidimo sasvim drugu... Koliko nas puta opije prizor treperave svjetlosti na prozorskim oknima i koliko ga puta poželimo sačuvati zauvijek?! Takvim doživljajem stvarnosti u duhu nestvarnog i sanjivog Amer Hadžić nam otvara svoju dušu i dopušta nam da na prizorima njegovih grafika pronađemo sebe. Bosanskoj kući, zaboravljenoj, oronuloj i zapuštenoj Amer Hadžić daje novi život i kroz grafičke listove vodi je na put preobraženja. Bosanska kuća je motiv kroz čiju se metamorfozu forme preispituju granice Hadžićevog likovnog izričaja. Ovaj motiv postaje polazna tačka za eksperimentisanje sa likovnom formom i oblicima. Ta metamorfoza forme motiva bosanske kuće nije ništa drugo do uspješna realizacija kombinacije likovnih elemenata, oduzimanja i dodavanja oblika te modeliranja sa svjetlošću, odnosno modeliranja kontrastima svijetlog i tamnog. Bosanska kuća postaje izuzeta od stvarnosti i na grafičkim listovima oživljena je u novom svjetlu i svijetu koji se dodiruju sa nestvarnim i snovitim. Predstave metamorfoze forme motiva bosanske kuće odvijaju se kroz tri faze. U svakoj fazi motiv je konstantan i nepromjenjiv, ali njegova realizacija je uvijek različita. Grafički listovi prve faze prikazuju otužnu atmosferu u kojoj se čuvari tradicije, bosanske kuće, nalaze danas. Prolaznost ih je učinila zapuštenim i zaboravljenim. Bez ljudi one ne čine dom. Prikazane su u tamnom koloritu sa mnogo detalja, prozorima, vratima, ogradom, avlijom i doživljavamo ih u njihovom prirodnom ambijentu, upravo onakvim kakve su u stvarnosti. Grafike u posmatraču izazivaju melanholiju i sjetu, Hadžić kao da ispisuje elegiju bosanske kuće. Plava patina iz koje iščitavamo vrijeme i sveprisutnost prolaznosti najavljuje drugu fazu u kojoj boja pozadine postaje intenzivnija, a uz kuću, čiji je sada prikazan samo jedan dio zida, mali prozor i krov pojavljuje se i drvo. Drvo simboliše život. Drvo zaustavljeno u momentu njihanja prema kući i jednobojna pozadina prizvuk su metafizičkog slikarstva i umjerene doze nadrealnosti, koja, čini se, najbolje opisuje Hadžićev rukopis. Bosanska kuća sada postaje portal ka romantičnom i snovitom nadrealizmu u kojem kroz prozor kuće izlazi oblak i u kojem koloritom, kontrastima tamnog i svijetlog, igranjem geometrijskim oblicima motiv bosanske kuće postaje preobražen do neprepoznatljivosti. Posmatrač sada luta po mističnim ambijentima snenog plavetnila, a mističnost uvijek intrigira posmatračevu maštu i otvara nove mogućnosti doživljaja viđenog. Bosanska kuća kao da nas priziva u svoje tajnovite odaje i skrivene svjetove. Hadžić se poigrava sa posmatračevom maštom i percepcijom te istovremeno bosanskoj kući daje jedan novi transcedentalni nivo. Proces transcedencije započet u drugoj fazi nastavlja se i na grafikama treće faze, a plava mrlja je sveprisutan detalj koji nas podsjeća na kreirani prostor i vrijeme u kojem se plave mrlje pojavljuju niotkuda i plod su fantazije. Na grafikama treće faze preovladava bijela boja, a motiv bosanske kuće sveden je na znak. Jednostavnost, bjelina i minimalizam vrhunac su metamorfoze ovog motiva, a granica između stvarnog i nestvarnog sada u potpunosti nestaje. Bijela boja simbol je nevinosti, čistoće i novog početka, ona simboliše idealno i uzvišeno. Bosanska kuća postavljena je na pijedastal divljenja i stremi ka nebu, uzvišena je i beskonačna u svojoj vertikali. Okruženi grafikama Amera Hadžića (p)ostajemo obični prolaznici, ali i stanovnici mističnih prostorija u kojima se isprepliću prošlost, sadašnjost i budućnost, a, ekscentrični uglovi Hadžićeve percepcije (p)ostaju sigurni čuvari čuvara tradicije.

Asija Ismailovski

Kontakt: mob.tel.: +387 61 255 759
e-mail: hadzic_amer@hotmail.com